\z
Flash Vijesti
You are here: Home / ARHIVA / Vrijeme izazova

Vrijeme izazova

Ovogodišnja proslava 8.aprila, svjetskog dana Roma, protekla je u sjenci održavanja predsjedničkih izbora u Crnoj Gori. Mediji su uglavnom izvještavali o aktuelnoj situaciji Roma i Egipćana u Crnoj Gori sa akcentom uglavnom na iste probleme na koje godinama ukazuju i to je najbolji dokaz da nedostaju suštinske pozitivne promjene. Ono što zabrinjava za mnoge ključne probleme još uvijek ne postoje sistemska rješenja, naročito za problem autentičnog predstavljanja Roma u crnogorskom parlamnetu.
Problem Roma i Egipćana u poslednjih nekoliko godina na dnevnom je redu globalne svjetske politike, a sve u cilju poboljšanja položaja Roma i Egipćana u jugoistočnoj Evropi. U mnogim državama Evrope, Romi i Egipćani nemaju status nacionalne manjine i time im je uskraćena mogućnost, ostvarivanja političkih i nacionalnih prava, koja im kao manjinskim zajednicama pripadaju .
Za razliku od ostalih manjinskih zajednica, Romi i Egipčani spadaju u grupu naroda koje nemaju svoje matične države i kao takvi nemaju svoj lobi, koja bi im pomogao da definišu svoj nacionalni status, zbog toga često njihovi zahtjevi nijesu ozbiljno shvaćeni.
Pitanje sistemskog rešavanja problema Roma i Egipćana u regionu, ali i u nekim našim krugovima, donekle je shvaćeno, kao nešto što je nametnuto spolja, a ne kao istinska potreba u procesu demokratizacije društva, jer i pored Ustavom zagarantovanih prava , u većini slučajeva Romi i Egipćani su i dalje na margini društveno političkih dešavanja.
Romi , kao politička zajednica u Crnoj Gori još uvijek ne postoje . I kao posledicu imamo to što se glas Roma i Egipćana, ne čuje tamo gdje se odlučuje, dakle u parlamentu Crne Gore. U čitavoj ovoj priči nemožemo zanemariti, primjetno odsustvo političke volje da se ovaj problem riješi. Kao posledicu takve politike, imamo to što oni ne mogu na pravi način da artikulišu svoje političke interese, preko svojih izabranih predstavnika u crnogorskom parlamentu i to ih dovodi do toga, da njihovi stvarni problemi ostaju neprimjećeni.
Kad je u pitanju međunarodno zakonodavstvo, u evropskom kontekstu, to je svakako Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina. Član 15 pomenute konvencije se bavi pitanjem participacije nacionalnih manjina u javnim poslovima. Inače ovo je prvi pravno obavezujući multinacionalni instrument, posvećen zaštiti nacionalnih manjina u cjelini.
Njen cilj je da odredi pravne principe, kojima se države obavezuju da poštuju i obezbijede punu i efektivnu ravnopravnost nacionalnim manjinama u svim oblastima ekonomskog, socijalnog, kulturnog i politickog života. Ustav Crne Gore u članu 79 stav 9 i 10 nalaže: manjine imaju pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore, kao i proporcionalnu zastupljenost u organima državne i lokalne uprave.
Činjenica je da Roma nema u Crnogorskom parlamentu, ali nema ih ni u organima lokalne uprave, uglavnom zbog nedostatka poličke volje, nepotizma i partitokratije iz navedenog prizlazi da Romi ne mogu da ostvare svoja prava koja im grantuje Ustav kao najveći pravni akt.
Pravo na autentičnu zastupljenost manjina je precizirana zakonom o izboru odbornika i poslanika. Član 94 koji definiše ovu oblast i ona glasi: U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje dobiju najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova, u slučaju da ni jedna od od nacionalnih stranaka sa izborne liste ne ispuni taj uslov od 3% glasova , a pojedinaĉno dobiju najmanje 0,70% važećih glasova, stiču pravo na jedan mandat.
Ovo jeste afirmativan pristup rješavanja političke participacije manjina u crnogorskom parlamnetu, ali nije, niti može biti afirmativan za Rome i Egipćane u Crnoj Gori, jer su sve manjine brojnije od romske zajednice, neke čak i do osam puta. Prema tome, apsurdno je tvrditi da je za Rome zakon o izboru odbornika i poslanika afirmativan.
Da su Romi kojim slučajem na zadnjim parlamentarnim izborima formirali nacionalnu stranku, za jedan poslanički mandat bilo bi im potrebno oko 3000 glasova što je previsok cenzus za zajednicu koja u ukupnoj strukturi stanovništva učestvuje sa 1% ili nešto malo preko 6000. Apsurdno je da za Rome važi isti cenzus kao i za ostale manjinske zajednice od koji su neke zajednice u prosjeku nekoliko puta brojnije od romske zajednice.
Određen ustupak je učinjen, hrvatskoj zajednici, time što im je data mogućnost da sa 0,35% važećih glasova dobiju jedan poslanički mandat. Da ne bude zabune, mi pozdravljamo ovu odluku i smatramo da je izuzetno važno što je zakonodavac predvideo ovu mogućnost za hrvatsku zajednicu, ali se pitam zašto ovaj ustupak nije urađen i prema romskoj zajednici, tim prije što je broj romske i hrvatske zajednice u Crnoj Gori skoro identičan oko 1%. Ako se zna da su Romi najugroženija zajednica u Crnoj Gori, zašto ovaj ustupak nije uradjen i prema romskoj zajednici? Zašto u ovom slučaju nije primjenjen princip pozitivne diskriminacije i za pripadnike romske zajednice? Dakle više je nego očigledno da su u pitanju dvostruki aršini ili jedan vid selektivne pravde.
Dakle pitanja ima mnogo, a odgovora ima veoma malo, nažalost mi nemamo mnogo izbora, preostaje nam nada, da će se nekom posebnom odlukom postojeći cenzus, koji je sada aktuelan za Rome , smanjiti sa 0,70% na 0,35% procenata važećih glasova i na taj način omogućiti romskoj i egipćanskoj zajednici da se i njihov glas čuje u crnogorskom parlamnetu. Kako sada stvari stoje, najbalaže rečeno. Romi su politički izolovani i marginalizovani.
Kad sam već spomenuo parlamnet, osnovna uloga parlamenta jeste da predstavlja i zastupa intererese svih građana. Stoga je neophodno da sastav parlamenta u potpunosti odražava sve društvene raznolikosti, koja garantuje političku jednakost.
Sve dok prava romske i egipćanske zajednice, ostaju samo teorija na političkoj agendi državnih i lokalnih institucija, ne možemo govoriti o građanskom konceptu i jednakih prava za sve. Integracija romske i egipćanske zajednice mora biti realna sa konkretnim sistemskim rješenjima. Sve dok su pripadnici romske i egipćanske zajednice, politički neravnopravni i ne odlučuju o pitanjima od ključnog značaja za svoj narod, po inerciji desiće se to, da će se vremenom suočavati sa različitim oblicima diskriminacije i asmilacije i neće imati prilike da se izbore za bolji položaj u društvu. To je neminovnosti.
Svjesni smo činjenice da je proces demokratizacije društva, jako dug i složen proces, Crna Gora upravo prolazi kroz taj vid tranzicije. Hoću da vjerujem da će u narednom periodu, Crna Gora biti primjer građanskog društva, koja će uspjeti na pravi način da artikuliše potrebe njenih građana.
Period koji je pred nama za Rome i Egipćane, biće pravi izazov da svi zajedno pokažemo, upornost, odlučnosti i zrelost i odgovornost prema svom narodu. Moramo biti uporni i dokazati svima da su Romi i Egipćani, sposobni da stvore bolje okruženje za sebe, ali i za druge. I na samom kraju, želim da istaknem sledeće: Razlika će u svakom društvu uvijek biti. Biće čak i onih nepremostivih, ali hoću da vjerujem, da ćemo svi zajedno kao društvo uspjeti da izgradimo društvo socijalne pravde i jednakosti. Međutim to mora biti realnost i za pripadnike romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori.
Novinar,Muhamed Uković

About admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Scroll To Top