RAE Portal Mi smo uvijek uz Vas
Širom svijeta danas se obilježava 10. decembar, Međunarodni dan ljudskih prava koji slavi donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (1948) proglašene od strane Ujedinjenih nacija.
Ovog ključnog datuma u modernoj istoriji, nacije svijeta su se okupile da pokušaju jednom zauvijek iskorjeniti posljedice genocida koji se pokrenuo tokom Drugog svjetskog rata. Donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je jedno od prvih značajnih dostignuća Ujedinjenih nacija i obezbijedilo je osnovnu filozofiju za mnoge pravno obavezujuće međunarodne dokumente koji su uslijedili.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 10. decembar za Dan ljudskih prava 1950. godine kako bi se skrenula pažnju na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, kao prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava. U prvom članu Deklaracije precizirano su zajednički standardi ljudskih prava koje treba da postignu svi narodi, a glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“.
Crna Gora je i ove godine zadržala poziciju u kategoriji zemalja sa visokim razvojem po mjeri čovjeka pokazuje podacima iz Izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka koji je objavio Program Ujedinjenih nacija za razvoj. Crna Gora zauzima 52. poziciju od ukupno 189 zemalja. Indeks razvoja po mjeri čovječanstva (HDI) predstavlja sumarnu mjeru dugoročnih nacionalnih postignuća u tri dimenzije napretka čovječanstva: dug i zdrav život, pristup obrazovanju i pristojan životni standard.
Ako nam je potreban uvod za ovu temu, onda bi bilo dobro da se svi zajedno podsjetimo da su Romi u Crnoj Gori, najsiromašnija, najneobrazovanija, najmanje zaposlena zajednica, skoro da ih nema u organima državne i lokalne uprave, ne postoje kao politički subjekt. I ono što takođe zabrinjava jeste činjenica da Romi imaju najkraći životni vijek, retko ko od njih doživi šestu deceniju života. Nadam se da ćemo se složiti u konstataciji da se horizonti slobode, pravde i jednakosti šire i na mnoge marginalne zajednice. Činjenica je da su različiti oblici diskriminacije načelno u raznim poveljama i zakonima potisnuti kao nešto što je pravno regulisano. Međutim, stvarnost je mnogo žilavija nego što to izgleda.
Saradnja sa institucijama je od klučnog značaja. Od neprocjenjivog značaja je da Romi budu uključeni u radne grupe gdje se kreira državna politika koja se odnosi na romsku i egipćansku zajednicu, kako na državnom tako in a lokalnom nivou. Nažalost do danas toga nema. Strategija, LPA za poboljšanje pložaja Roma i Egipćana se realizuju, ali bez značajnjijih efekata.Prilikom izrada strateških dokumenata, koje imaju za cilj poboljšanje pložaja navedenih zajednica, problemi se uglavnom ponavljaju iz godine u godine. I to je ključni indikator da je malo urađeno u odnosu na ono što je planirano Strategijom ili Lokalnim akcionim planovima. Svakako da je neophodno da ti procesi i izvještaji o realizaciji ciljeva strategije budu maksimalno transparenti, sažeti i jasni, jer se time stvaraju preduslovi za eventualni kritički osvrt realizovanih aktivnosti.
Crna Gora je svih ovih godina pokazala spremnost i volju da se ozbiljno pozabavi rješavanjem problema Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Nažalost htjeli mi to priznati ili ne, ekonomske mogućnosti Crne Gore, su ograničene i nedovoljne, time se rješavanje problema Roma i Egipćana uglavnom prolongira za neka bolja vremena. Romi i Egipćani se nemogu sami izboriti za bolju budućnost, neophodna im je pomoć državnih institucija primjenjujući sistem afirmativne akcije, naročito u oblasti: Obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, proporcionalne zastupljenosti u organima državne i lokalne uprave i političke participacije u crnogorskom parlamentu.
Djelotvorno učešće Roma i Egipćana u institucijama sistema je od ključnog značaja za njihovu integraciju u crnogorsko društvo, ali sdruge strane, bez političke participacije Roma u nacionalnom parlamentu, iluzorno je očekivati njihovu inkluziju u institucijama sistema.Ono što takođe želim da naglasim jeste, da iznalaženje rješenja za probleme romske i egipćanske zajednice, tek počinje, jer su problemi Roma i egipćana izuzetno kompleksni i složeniji nego što to pokazuju, analize istraživanja ili statistički podaci.Njemački kancelar Vili Brant izuzetno cjenjen političar kazao je: „Zajedno raste ono što pripada zajedničkom stablu“.Dakle metaforički rečeno, sve ono što kao korov raste izvan stabla, jednostavno rečeno ono je neupotrebljivo i osuđeno na propast. Zato nam je neophodno da svi zajedno pokažemo tu neophodnu dozu empatije, zajedništva, tolerancije i solidarnost sa onima kojima je pomoć neophodna.
10.12.2019.
