ZA ROME VRATA CRNOGORSKOG PARLAMENTA SU DO DALJNJEG ZATVORENA

Crna Gora, zemlja beskrajnih mogućnosti, gdje se svi građani tretiraju jednako… osim ako ste Rom. U tom slučaju, vaša prava su više teoretske prirode, a politički uticaj –  otprilike jednak nultoj vrijednosti. Ali, budimo realni, nije problem u državi. Crna Gora je naša domovina, i ona ne donosi odluke. Odluke donose vladari naših života, donosioci Odluka, parlamentarci, poslanici u crnogorskom parlamentu. Oni su problem, jer ne upravljaju, oni vladaju našim životima, državnim resursima, oni su ti koji donose zakone po svojoj mjeri, onako kako njima odgovara. To je naša realnost i najveći problem društva u kojem živimo. Izgradili su system gdje nikome ne polažu račune, gdje ne postoji system odgovornosti, izgradili su system  gdje mogu da rade, sve što žele.  Oni su problem i rak rana našeg društva u cjelini, jer   kroje zakone i prilagođavaju pravila igre isključivo u  svom interesu. Kao posledica svega navedenog jedna od posledica ovakvog Sistema vrjednosti romska zajednica je kolateralna šteta.

Romi u Crnoj Gori čine 1% stanovništva. Isto toliko i Hrvati. Ali, gle čuda, za hrvatsku zajednicu su naši  politički inženjeri pronašli kompromisno  rješenje – spustili su im cenzus na 0,35%. Romima? Ništa.  Romi im trebaju u izbornom danu za  vrijeme izbora, i pažnja prema  njima  traje  koliko i izborni dan.

Najbolji dokaz političkog cinizma je Zakon o izboru odbornika i poslanika, perfidno je koncipiran tako da Romi uvijek ostanu pred vratima crnogorskog parlamenta, unutra za njih još uvjek nema mjesta i time se njihov glas i dalje ne čuje.  Nije to slučajno – neko se baš potrudio da taj cenzus ostane previsok, znajući dobro da je romska zajednica brojčano nedovoljna da ga pređe. Tako se Romima šalje jasna poruka: vaša uloga je da glasate, ali ne da budete birani. Demokratski, zar ne?

A šta na sve ovo kažu političari? Ništa. Oni su uglavnom  zauzeti raspodjelom ministarskih fotelja i brigom o “stabilnosti sistema” pa makar se i urušio. Stranke nacionalnih manjina, koje bi po nekoj logici trebale biti glas manjinskih zajednica, ćute kao da ih se ovo ne tiče. Možda misle da ih ovaj problem nikada neće doticati? Greška. Danas su Romi na meti sistemskog isključivanja i diskriminacije, sjutra to može biti bilo koja druga manjina. Primjera je iz prošlosti mnogo. Svi oni zajedno uglavnom su zaokupirani uskostranačkim interesima  i  “prioritetima”:  Tenderi, upravni odbori i udobne fotelje? Što se Roma tiče, neka se sami nose sa problemimam koji ih tište, ako znaju i umiju, to je njihov slogan.

Ovakav tretman romske zajednice je u suprotnosti sa svim demokratskim standardima, ali to nikoga ne sprečava da se svake godine sa osmijehom slika ispred EU zastave, ponosno najavljujući kako je Crna Gora lider u evropskim integracijama. Lider, da, ali u selektivnoj primjeni demokratije. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da je za jedne cenzus smanjen, dok za druge je taj cennzus nedostižan.

Svakako , rješenja postoje, samo je pitanje da li postoji politička volja. Evo nekoliko konkretnih koraka koje bi Crna Gora trebala preduzeti ako zaista želi da se smatra demokratskom državom:

1. Smanjenje izbornog cenzusa za Rome sa 0.70 na 0.35%, jer ako je model funkcionisao za druge manjinske zajednice, nema nijednog opravdanja da se ne primijeni i za romsku zajednicu.
2. Afirmativna akcija u izbornom zakonodavstvu, kako bi se spriječila sistemska diskriminacija u političkom predstavljanju.
3. Javna debata u crnogorskom parlamentu , jer javnost, ali i Romi, imaju pravo da znaju ko se aktivno suprotstavlja ovoj nepravdi, a ko se pravi da problem ne postoji.
4. Međunarodni pritisak, jer očigledno domaći politički subjekti ne planiraju da se bave ovom problematikom.

Na kraju, postavlja se pitanje: da li Crna Gora, sa ovakvim tretmanom prema Romima, zaista zaslužuje da postane članica Evropske unije? Ako je odgovor “da”, onda Evropa više nije ono što smo mislili da jeste. A ako je odgovor “ne”, onda je vrijeme da se nešto mijenja – ne samo u zakonima, već u političkoj svijesti onih koji odlučuju.

U suprotnom, Romi će i dalje biti pozivani samo kada treba popuniti glasačke kutije. A to, složićete se, nije demokratija.

Muhamed Uković
16. februar 2025.